šíknuti
šíknuti () svrš. 〈prez. šȋknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. šíknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šiknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šiknem |
| 2. | šikneš |
| 3. | šikne |
| množina | |
| 1. | šiknemo |
| 2. | šiknete |
| 3. | šiknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šiknut ću |
| 2. | šiknut ćeš |
| 3. | šiknut će |
| množina | |
| 1. | šiknut ćemo |
| 2. | šiknut ćete |
| 3. | šiknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | šiknuh |
| 2. | šiknu |
| 3. | šiknu |
| množina | |
| 1. | šiknusmo |
| 2. | šiknuste |
| 3. | šiknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šiknuo sam |
| 2. | šiknuo si |
| 3. | šiknuo je |
| množina | |
| 1. | šiknuli smo |
| 2. | šiknuli ste |
| 3. | šiknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šiknuo |
| 2. | bio si šiknuo |
| 3. | bio je šiknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo šiknuli |
| 2. | bili ste šiknuli |
| 3. | bili su šiknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šikni |
| množina | |
| 1. | šiknimo |
| 2. | šiknite |
| glagolski prilog prošli | |
| šiknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šiknuo, šiknula, šiknulo | |
| šiknuli, šiknule, šiknula | |
Definicija
| 1. | izbiti u jakom mlazu; poteći, briznuti, pokuljati |
| 2. | naglo se rasplamsati; buknuti, suknuti (o vatri, plamenu) |
| 3. | bujajući izrasti, izbiti na mnogo mjesta; iždžikljati |
| 4. | (koga, što) baciti jakim zamahom; zavitlati |
| 5. | (koga) žarg. jako udariti; ošinuti, odalamiti |
Etimologija
✧ vidi šȉk2
