smòtati
smòtati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. smȍtān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| smotati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | smotam |
| 2. | smotaš |
| 3. | smota |
| množina | |
| 1. | smotamo |
| 2. | smotate |
| 3. | smotaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | smotat ću |
| 2. | smotat ćeš |
| 3. | smotat će |
| množina | |
| 1. | smotat ćemo |
| 2. | smotat ćete |
| 3. | smotat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | smotah |
| 2. | smota |
| 3. | smota |
| množina | |
| 1. | smotasmo |
| 2. | smotaste |
| 3. | smotaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | smotao sam |
| 2. | smotao si |
| 3. | smotao je |
| množina | |
| 1. | smotali smo |
| 2. | smotali ste |
| 3. | smotali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam smotao |
| 2. | bio si smotao |
| 3. | bio je smotao |
| množina | |
| 1. | bili smo smotali |
| 2. | bili ste smotali |
| 3. | bili su smotali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | smotaj |
| množina | |
| 1. | smotajmo |
| 2. | smotajte |
| glagolski prilog prošli | |
| smotavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| smotao, smotala, smotalo | |
| smotali, smotale, smotala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| smotan, smotana, smotano | |
| smotani, smotane, smotana | |
Definicija
| 1. | (što) motajući sastaviti, složiti |
| 2. | (koga) pren. a. pridobiti koga za što b. zavesti koga, učiniti da se tko zaljubi |
| 3. | (se) a. saviti se kao u klupko; skutriti se b. zbuniti se |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Smòtalić (Daruvar, Zagreb)
Etimologija
✧ s (a)- + v. motati
