hẉk
hẉk m 〈N mn hẉci/húkovi〉
jednina | |
---|---|
N | huk |
G | huka |
D | huku |
A | huk |
V | huče |
L | huku |
I | hukom |
množina | |
N | huci |
G | huka |
D | hucima |
A | huke |
V | huci |
L | hucima |
I | hucima |
1. | glasanje nekih noćnih ptica [sovin huk] |
2. | zvuk koji proizvode velike mase vode tekućice u padu ili brzom protjecanju ili vjetar u snažnim naletima; huka |
3. | nerazgovijetni šum [daleki huk] |