⃟ A. hvala lijepa riječi koje se upućuju (ili samo hvala) u pristojnom ophođenju za neku učinjenu uslugu, za veću ili manju ljubeznost u ophođenju, za iskazan kompliment, a trgovci, obrtnici i radnici u uslužnim djelatnostima za iskazano povjerenje;
hvala na pitanju 1. (odgovor na pitanje »kako ste«, »kako si«, i sl. i uvod u »dobro« i sl.) 2. (stalna fraza u vlastitom izlaganju ili u dijalogu u zn. da se što podrazumijeva, da se potvrđuje ono što je općenito poznato i sl.); bogu hvala, hvalabogu [gluposti imamo hvala na pitanju preko mjere];
B. ako je za hvala dosta je (nakon što je učinjena neka usluga ili dobro djelo koje se moralo učiniti po postojećim običajima) dovoljno da se zadovolji onaj kojemu je učinjeno i koji neće uzvratiti ničim osim zahvalnošću riječima; dosta za ono što neće biti vraćeno u materijalnom obliku, plaćeno ni bolje nagrađeno od konvencionalne zahvalnosti;
da mi (ti itd.) neće reći hvala (u dijaloškoj situaciji ili u vlastitom izlaganju odnosi se na rečenicu ili tekst koji prethodi ili slijedi u zn. da nešto ne treba činiti jer ne treba očekivati tuđu zahvalnost, ukazuje na suvišnost neke žrtve koja bi se nepotrebno mogla učiniti za onoga tko je neće znati cijeniti) [A: Taj lijepi servis za čaj upotrebljavaj, nećeš ga valjda čuvati za neku snahu B: Naravno, da mi (možda) neće reći hvala];
hvala dobrim prijateljima (2);
hvale vrijedan;
nitko ti neće reći ni hvala, tko će ti reći hvala ne nadaj se ničijoj zahvalnosti, ne valja se previše truditi oko javnog dobra ili pretjerivati u činjenju dobrih djela jer nećeš dočekati zahvalnost;
sama hvala ništa ne vrijedi ne valja se samo hvaliti svojim sposobnostima nego i pokazati se na djelu;
(i) to (mi) je hvala za sve kad se tko pokazuje nezahvalan (1c)