indisponírati
indisponírati dv. 〈prez. indispònīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
indisponirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | indisponiram |
2. | indisponiraš |
3. | indisponira |
množina | |
1. | indisponiramo |
2. | indisponirate |
3. | indisponiraju |
futur | |
jednina | |
1. | indisponirat ću |
2. | indisponirat ćeš |
3. | indisponirat će |
množina | |
1. | indisponirat ćemo |
2. | indisponirat ćete |
3. | indisponirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | indisponirah |
2. | indisponiraše |
3. | indisponiraše |
množina | |
1. | indisponirasmo |
2. | indisponiraste |
3. | indisponirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | indisponirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | indisponirao sam |
2. | indisponirao si |
3. | indisponirao je |
množina | |
1. | indisponirali smo |
2. | indisponirali ste |
3. | indisponirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam indisponirao |
2. | bio si indisponirao |
3. | bio je indisponirao |
množina | |
1. | bili smo indisponirali |
2. | bili ste indisponirali |
3. | bili su indisponirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | indisponiraj |
množina | |
1. | indisponirajmo |
2. | indisponirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
indisponirajući | |
glagolski prilog prošli | |
indisponiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
indisponirao, indisponirala, indisponiralo | |
indisponirali, indisponirale, indisponirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
indisponiran, indisponirana, indisponirano | |
indisponirani, indisponirane, indisponirana |
1. | (u)činiti nesklonim, oneraspoložiti (koga, se) |
2. | (u)činiti nesposobnim, neprikladnim (za što) |
3. | odvratiti/odvraćati, odgovoriti/odgovarati |