disponírati
disponírati (kim, čim) dv. 〈prez. dispònīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
disponirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | disponiram |
2. | disponiraš |
3. | disponira |
množina | |
1. | disponiramo |
2. | disponirate |
3. | disponiraju |
futur | |
jednina | |
1. | disponirat ću |
2. | disponirat ćeš |
3. | disponirat će |
množina | |
1. | disponirat ćemo |
2. | disponirat ćete |
3. | disponirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | disponirah |
2. | disponiraše |
3. | disponiraše |
množina | |
1. | disponirasmo |
2. | disponiraste |
3. | disponirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | disponirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | disponirao sam |
2. | disponirao si |
3. | disponirao je |
množina | |
1. | disponirali smo |
2. | disponirali ste |
3. | disponirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam disponirao |
2. | bio si disponirao |
3. | bio je disponirao |
množina | |
1. | bili smo disponirali |
2. | bili ste disponirali |
3. | bili su disponirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | disponiraj |
množina | |
1. | disponirajmo |
2. | disponirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
disponirajući | |
glagolski prilog prošli | |
disponiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
disponirao, disponirala, disponiralo | |
disponirali, disponirale, disponirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
disponiran, disponirana, disponirano | |
disponirani, disponirane, disponirana |
1. | izvršiti/izvršavati dispoziciju |
2. | raspolagati (kim, čim), imati na raspolaganju (što) |