iscŕpiti
iscŕpiti (ìcṟpsti) svrš. 〈prez. ìscṟpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. iscŕpio, prid. trp. ìscṟpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iscrpiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | iscrpim |
2. | iscrpiš |
3. | iscrpi |
množina | |
1. | iscrpimo |
2. | iscrpite |
3. | iscrpe |
futur | |
jednina | |
1. | iscrpit ću |
2. | iscrpit ćeš |
3. | iscrpit će |
množina | |
1. | iscrpit ćemo |
2. | iscrpit ćete |
3. | iscrpit će |
aorist | |
jednina | |
1. | iscrpih |
2. | iscrpi |
3. | iscrpi |
množina | |
1. | iscrpismo |
2. | iscrpiste |
3. | iscrpiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iscrpio sam |
2. | iscrpio si |
3. | iscrpio je |
množina | |
1. | iscrpili smo |
2. | iscrpili ste |
3. | iscrpili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iscrpio |
2. | bio si iscrpio |
3. | bio je iscrpio |
množina | |
1. | bili smo iscrpili |
2. | bili ste iscrpili |
3. | bili su iscrpili |
imperativ | |
jednina | |
2. | iscrpi |
množina | |
1. | iscrpimo |
2. | iscrpite |
glagolski prilog prošli | |
iscrpivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iscrpio, iscrpila, iscrpilo | |
iscrpili, iscrpile, iscrpila | |
glagolski pridjev pasivni | |
iscrpljen, iscrpljena, iscrpljeno | |
iscrpljeni, iscrpljene, iscrpljena |
1. | (koga, što) a. crpljenjem izvući svu tekućinu iz čega; isušiti b. iskopati svu rudu iz rudnika c. istrošiti sve minerale iz tla, učiniti tlo neplodnim d. premoriti, izmoriti [iscrpiti sve snage]; iznuriti e. potrošiti [iscrpiti zalihe] f. potpuno raspraviti neku temu [iscrpiti sve točke dnevnog reda] |
2. | (se) a. izgubiti snagu, premoriti se b. potrošiti se |