ìsjeći
ìsjeći (što) svrš. 〈prez. isijéčēm, imp. isijéci, prid. trp. isjèčen, prid. rad. ìsjekao/ìsjekla ž〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
isjeći | |
prezent | |
jednina | |
1. | isiječem |
2. | isiječeš |
3. | isiječe |
množina | |
1. | isiječemo |
2. | isiječete |
3. | isijeku |
futur | |
jednina | |
1. | isjeći ću |
2. | isjeći ćeš |
3. | isjeći će |
množina | |
1. | isjeći ćemo |
2. | isjeći ćete |
3. | isjeći će |
aorist | |
jednina | |
1. | isjekoh |
2. | isiječe |
3. | isiječe |
množina | |
1. | isjekosmo |
2. | isjekoste |
3. | isjekoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | isjekao sam |
2. | isjekao si |
3. | isjekao je |
množina | |
1. | isjekli smo |
2. | isjekli ste |
3. | isjekli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam isjekao |
2. | bio si isjekao |
3. | bio je isjekao |
množina | |
1. | bili smo isjekli |
2. | bili ste isjekli |
3. | bili su isjekli |
imperativ | |
jednina | |
2. | isijeci |
množina | |
1. | isijecimo |
2. | isijecite |
glagolski prilog prošli | |
isjekavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
isjekao, isjekla, isjeklo | |
isjekli, isjekle, isjekla | |
glagolski pridjev pasivni | |
isječen, isječena, isječeno | |
isječeni, isječene, isječena |
1. | dovršiti sječenje, usp. sjeći |
2. | sječenjem a. oštrim oruđem načiniti otvor ili izvaditi dio kakve površine; izrezati b. izraditi, izrezati, izdupsti (u drvu i sl.) |