iznòjiti se
iznòjiti se svrš. 〈prez. ìznojīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. ìznojen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iznojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | iznojim |
2. | iznojiš |
3. | iznoji |
množina | |
1. | iznojimo |
2. | iznojite |
3. | iznoje |
futur | |
jednina | |
1. | iznojit ću |
2. | iznojit ćeš |
3. | iznojit će |
množina | |
1. | iznojit ćemo |
2. | iznojit ćete |
3. | iznojit će |
aorist | |
jednina | |
1. | iznojih |
2. | iznoji |
3. | iznoji |
množina | |
1. | iznojismo |
2. | iznojiste |
3. | iznojiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iznojio sam |
2. | iznojio si |
3. | iznojio je |
množina | |
1. | iznojili smo |
2. | iznojili ste |
3. | iznojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iznojio |
2. | bio si iznojio |
3. | bio je iznojio |
množina | |
1. | bili smo iznojili |
2. | bili ste iznojili |
3. | bili su iznojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | iznoji |
množina | |
1. | iznojimo |
2. | iznojite |
glagolski prilog prošli | |
iznojivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iznojio, iznojila, iznojilo | |
iznojili, iznojile, iznojila |