izmíšljati
izmíšljati (što, koga) nesvrš. 〈prez. ìzmīšljām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izmišljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | izmišljam |
2. | izmišljaš |
3. | izmišlja |
množina | |
1. | izmišljamo |
2. | izmišljate |
3. | izmišljaju |
futur | |
jednina | |
1. | izmišljat ću |
2. | izmišljat ćeš |
3. | izmišljat će |
množina | |
1. | izmišljat ćemo |
2. | izmišljat ćete |
3. | izmišljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | izmišljah |
2. | izmišljaše |
3. | izmišljaše |
množina | |
1. | izmišljasmo |
2. | izmišljaste |
3. | izmišljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | izmišljao sam |
2. | izmišljao si |
3. | izmišljao je |
množina | |
1. | izmišljali smo |
2. | izmišljali ste |
3. | izmišljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izmišljao |
2. | bio si izmišljao |
3. | bio je izmišljao |
množina | |
1. | bili smo izmišljali |
2. | bili ste izmišljali |
3. | bili su izmišljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | izmišljaj |
množina | |
1. | izmišljajmo |
2. | izmišljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
izmišljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
izmišljao, izmišljala, izmišljalo | |
izmišljali, izmišljale, izmišljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
izmišljan, izmišljana, izmišljano | |
izmišljani, izmišljane, izmišljana |