izazívati
izazívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. izàzīvām/izàzīvljēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izazivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izazivljem / izazivam |
| 2. | izazivlješ / izazivaš |
| 3. | izazivlje / izaziva |
| množina | |
| 1. | izazivljemo / izazivamo |
| 2. | izazivljete / izazivate |
| 3. | izazivlju / izazivaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izazivat ću |
| 2. | izazivat ćeš |
| 3. | izazivat će |
| množina | |
| 1. | izazivat ćemo |
| 2. | izazivat ćete |
| 3. | izazivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izazivah |
| 2. | izazivaše |
| 3. | izazivaše |
| množina | |
| 1. | izazivasmo |
| 2. | izazivaste |
| 3. | izazivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izazivao sam |
| 2. | izazivao si |
| 3. | izazivao je |
| množina | |
| 1. | izazivali smo |
| 2. | izazivali ste |
| 3. | izazivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izazivao |
| 2. | bio si izazivao |
| 3. | bio je izazivao |
| množina | |
| 1. | bili smo izazivali |
| 2. | bili ste izazivali |
| 3. | bili su izazivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izazivlji / izazivaj |
| množina | |
| 1. | izazivljimo / izazivajmo |
| 2. | izazivljite / izazivajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izazivljući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izazivao, izazivala, izazivalo | |
| izazivali, izazivale, izazivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izazivan, izazivana, izazivano | |
| izazivani, izazivane, izazivana | |
Etimologija
✧ vidi izàzvati
