izráziti
izráziti (što, se) svrš. 〈prez. ìzrāzīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzrāžen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izraziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izrazim |
2. | izraziš |
3. | izrazi |
množina | |
1. | izrazimo |
2. | izrazite |
3. | izraze |
futur | |
jednina | |
1. | izrazit ću |
2. | izrazit ćeš |
3. | izrazit će |
množina | |
1. | izrazit ćemo |
2. | izrazit ćete |
3. | izrazit će |
aorist | |
jednina | |
1. | izrazih |
2. | izrazi |
3. | izrazi |
množina | |
1. | izrazismo |
2. | izraziste |
3. | izraziše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izrazio sam |
2. | izrazio si |
3. | izrazio je |
množina | |
1. | izrazili smo |
2. | izrazili ste |
3. | izrazili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izrazio |
2. | bio si izrazio |
3. | bio je izrazio |
množina | |
1. | bili smo izrazili |
2. | bili ste izrazili |
3. | bili su izrazili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izrazi |
množina | |
1. | izrazimo |
2. | izrazite |
glagolski prilog prošli | |
izrazivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izrazio, izrazila, izrazilo | |
izrazili, izrazile, izrazila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izražen, izražena, izraženo | |
izraženi, izražene, izražena |