Hrvatski jezični portal

izùmjeti

izùmjeti svrš.prez. ìzumīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ìzumljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
izumjeti
 
prezent
jednina
1. izumijem
2. izumiješ
3. izumije
množina
1. izumijemo
2. izumijete
3. izumiju
 
futur
jednina
1. izumjet ću
2. izumjet ćeš
3. izumjet će
množina
1. izumjet ćemo
2. izumjet ćete
3. izumjet će
 
aorist
jednina
1. izumjeh
2. izumje
3. izumje
množina
1. izumjesmo
2. izumjeste
3. izumješe
 
perfekt
jednina
1. izumio sam
2. izumio si
3. izumio je
množina
1. izumjeli smo
2. izumjeli ste
3. izumjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam izumio
2. bio si izumio
3. bio je izumio
množina
1. bili smo izumjeli
2. bili ste izumjeli
3. bili su izumjeli
 
imperativ
jednina
2. izumij
množina
1. izumijmo
2. izumijte
 
glagolski prilog prošli
izumjevši
 
glagolski pridjev aktivni
izumio, izumjela, izumjelo
izumjeli, izumjele, izumjela
 
glagolski pridjev pasivni
izumljen, izumljena, izumljeno
izumljeni, izumljene, izumljena
Definicija
doći do izuma, otkriti tehničku spravu, uređaj ili postupak, pronaći neko novo (tehničko) rješenje, usp. izum (1)
Etimologija
✧ iz- + v. umjeti