izùmiti
izùmiti svrš. 〈prez. ìzumīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzumljen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izumiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izumim |
2. | izumiš |
3. | izumi |
množina | |
1. | izumimo |
2. | izumite |
3. | izume |
futur | |
jednina | |
1. | izumit ću |
2. | izumit ćeš |
3. | izumit će |
množina | |
1. | izumit ćemo |
2. | izumit ćete |
3. | izumit će |
aorist | |
jednina | |
1. | izumih |
2. | izumi |
3. | izumi |
množina | |
1. | izumismo |
2. | izumiste |
3. | izumiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izumio sam |
2. | izumio si |
3. | izumio je |
množina | |
1. | izumili smo |
2. | izumili ste |
3. | izumili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izumio |
2. | bio si izumio |
3. | bio je izumio |
množina | |
1. | bili smo izumili |
2. | bili ste izumili |
3. | bili su izumili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izumi |
množina | |
1. | izumimo |
2. | izumite |
glagolski prilog prošli | |
izumivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izumio, izumila, izumilo | |
izumili, izumile, izumila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izumljen, izumljena, izumljeno | |
izumljeni, izumljene, izumljena |