izùmjeti
izùmjeti svrš. 〈prez. ìzumīm, pril. pr. -ēvši, prid. trp. ìzumljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izumjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izumijem |
2. | izumiješ |
3. | izumije |
množina | |
1. | izumijemo |
2. | izumijete |
3. | izumiju |
futur | |
jednina | |
1. | izumjet ću |
2. | izumjet ćeš |
3. | izumjet će |
množina | |
1. | izumjet ćemo |
2. | izumjet ćete |
3. | izumjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | izumjeh |
2. | izumje |
3. | izumje |
množina | |
1. | izumjesmo |
2. | izumjeste |
3. | izumješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | izumio sam |
2. | izumio si |
3. | izumio je |
množina | |
1. | izumjeli smo |
2. | izumjeli ste |
3. | izumjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izumio |
2. | bio si izumio |
3. | bio je izumio |
množina | |
1. | bili smo izumjeli |
2. | bili ste izumjeli |
3. | bili su izumjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | izumij |
množina | |
1. | izumijmo |
2. | izumijte |
glagolski prilog prošli | |
izumjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izumio, izumjela, izumjelo | |
izumjeli, izumjele, izumjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
izumljen, izumljena, izumljeno | |
izumljeni, izumljene, izumljena |