jȁdac
jȁdac m 〈G jȁca, N mn jȁci〉
jednina | |
---|---|
N | jadac |
G | jaca |
D | jacu |
A | jadac |
V | jače |
L | jacu |
I | jacem |
množina | |
N | jaci |
G | jadaca |
D | jacima |
A | jace |
V | jaci |
L | jacima |
I | jacima |
1. | tanka dvokraka prsna kost u peradi; jadež |
2. | etnol. vrsta oklade: ništa se ne smije uzeti iz suigračeve ruke nakon što se prelomio jadac (u zn. držim na pameti da ne bih smio) |
3. | pren. poznato mi je [znam za jadac (o triku, zamci, prijevari i sl.)] |