Hrvatski jezični portal

jȁbuka

jȁbuka ž 〈D L -uci〉

Izvedeni oblici
jednina
N jabuka
G jabuke
D jabuci
A jabuku
V jabuko
L jabuci
I jabukom
množina
N jabuke
G jabuka
D jabukama
A jabuke
V jabuke
L jabukama
I jabukama
Definicija
bot.
1. a. voćka (Malus) s više podvrsta i sorata iz porodice ruža (Rosaceae) b. plod te voćke [divlja/šumska jabuka; kisela jabuka]
2. a. ono što je okruglim oblikom nalik plodu jabuke b. term. okrugli dio balčaka, okrugli dio kundaka kubure
3. ekspr. knjiš. dar, nagrada
4. izbočina na prednjem dijelu sedla
Sintagma
Adamova jabuka (ili jabučica) anat. razg. izbočena hrskavica na prednjem dijelu vrata muškarca nad ulazom u dušnik;
zelena jabuka nezrela jabuka
Frazeologija
jabuka razdora ono što izaziva svađu, razlog za smutnju;
kao jabuka ima zdravo tkivo, u punoj je zrelosti, ima odličan okus [rajčica (paradajz, pomidor) kao jabuka];
(zbrajati, miješati) kruške i jabuke zbrajati ili pokušati mjeriti istom mjerom ono što nije činjenica istoga reda, miješati ono što nije isto i što se ne može miješati, brkati pojmove, ne misliti logično, ne lučiti pojmove;
rumen (rumena) kao jabuka vrlo zdrava izgleda u licu;
svjež (u licu) kao jabuka (o osobi);
velik kao jabuka, veličine jabuke formula za ono što je približno veliko kao plod jabuke;
zagristi u kiselu jabuku upustiti se u rješavanje teškog zadatka, prihvatiti se nezahvalna posla i sl.
Onomastika
pr. (nadimačka ili etnici): Jȁbučār, Jȁbuka (Šibenik, Čakovec)
top. (naselja): Jȁbuka (Sinj, 355 stan.), Jabúkovac (Petrinja, 325 stan.)
Etimologija
prasl. * (j)ablъko (rus. jábloko, polj. jabłko), lit. obuolys ← ie. *h2eph3ōl (stvnjem. apful, stprus. woble)