gráknuti
gráknuti svrš. 〈prez. grȃknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. grȁknuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
graknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | graknem |
2. | grakneš |
3. | grakne |
množina | |
1. | graknemo |
2. | graknete |
3. | graknu |
futur | |
jednina | |
1. | graknut ću |
2. | graknut ćeš |
3. | graknut će |
množina | |
1. | graknut ćemo |
2. | graknut ćete |
3. | graknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | graknuh |
2. | graknu |
3. | graknu |
množina | |
1. | graknusmo |
2. | graknuste |
3. | graknuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | graknuo sam |
2. | graknuo si |
3. | graknuo je |
množina | |
1. | graknuli smo |
2. | graknuli ste |
3. | graknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam graknuo |
2. | bio si graknuo |
3. | bio je graknuo |
množina | |
1. | bili smo graknuli |
2. | bili ste graknuli |
3. | bili su graknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | grakni |
množina | |
1. | graknimo |
2. | graknite |
glagolski prilog prošli | |
graknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
graknuo, graknula, graknulo | |
graknuli, graknule, graknula |
1. | oglasiti se poput vrane |
2. | oštro, neugodno viknuti |