gúrati
gúrati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gẉrām, pril. sad. -ajūći, prid. trp. gẉrān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gurati | |
prezent | |
jednina | |
1. | guram |
2. | guraš |
3. | gura |
množina | |
1. | guramo |
2. | gurate |
3. | guraju |
futur | |
jednina | |
1. | gurat ću |
2. | gurat ćeš |
3. | gurat će |
množina | |
1. | gurat ćemo |
2. | gurat ćete |
3. | gurat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gurah |
2. | guraše |
3. | guraše |
množina | |
1. | gurasmo |
2. | guraste |
3. | gurahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gurao sam |
2. | gurao si |
3. | gurao je |
množina | |
1. | gurali smo |
2. | gurali ste |
3. | gurali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gurao |
2. | bio si gurao |
3. | bio je gurao |
množina | |
1. | bili smo gurali |
2. | bili ste gurali |
3. | bili su gurali |
imperativ | |
jednina | |
2. | guraj |
množina | |
1. | gurajmo |
2. | gurajte |
glagolski prilog sadašnji | |
gurajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gurao, gurala, guralo | |
gurali, gurale, gurala | |
glagolski pridjev pasivni | |
guran, gurana, gurano | |
gurani, gurane, gurana |
1. | v. gurnuti |
2. | (se) a. žarg. probijati se kroz život, izlaziti na kraj sa svakodnevnim nedaćama b. probijati se u gužvi c. pren. nastojati dočepati se položaja i počasti |