hȃjka
hȃjka ž 〈D L -jci, G mn -ī〉
jednina | |
---|---|
N | hajka |
G | hajke |
D | hajci |
A | hajku |
V | hajko |
L | hajci |
I | hajkom |
množina | |
N | hajke |
G | hajki / hajaka / hajka |
D | hajkama |
A | hajke |
V | hajke |
L | hajkama |
I | hajkama |
1. | lov. organizirano gonjenje divljači ili štetočina prema zasjedi u lovištu |
2. | a. gonjenje s namjerom da se tko uništi; potjera b. u javnom životu organizirano podizanje buke protiv ličnosti ili čijeg djela putem naručenih kritika, javnih prokazivanja itd. [dignuti hajku] |