hȁjati
hȁjati (za koga, za što) nesvrš. 〈prez. -ēm, pril. sad. -ūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
hajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | hajem |
2. | haješ |
3. | haje |
množina | |
1. | hajemo |
2. | hajete |
3. | haju |
futur | |
jednina | |
1. | hajat ću |
2. | hajat ćeš |
3. | hajat će |
množina | |
1. | hajat ćemo |
2. | hajat ćete |
3. | hajat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | hajah |
2. | hajaše |
3. | hajaše |
množina | |
1. | hajasmo |
2. | hajaste |
3. | hajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | hajao sam |
2. | hajao si |
3. | hajao je |
množina | |
1. | hajali smo |
2. | hajali ste |
3. | hajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam hajao |
2. | bio si hajao |
3. | bio je hajao |
množina | |
1. | bili smo hajali |
2. | bili ste hajali |
3. | bili su hajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | haj |
množina | |
1. | hajmo |
2. | hajte |
glagolski prilog sadašnji | |
hajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
hajao, hajala, hajalo | |
hajali, hajale, hajala |