hȉjāt
hȉjāt m
jednina | |
---|---|
N | hijat |
G | hijata |
D | hijatu |
A | hijat |
V | hijate |
L | hijatu |
I | hijatom |
množina | |
N | hijati |
G | hijata |
D | hijatima |
A | hijate |
V | hijati |
L | hijatima |
I | hijatima |
1. | lingv. fonetska pojava da se u riječi ili na kraju jedne i na početku druge riječi nađu dva samoglasnika jedan do drugoga, produženje samoglasničkog artikulacijskog otvora; hazma, zijev |
2. | anat. otvor kroz koji prolazi neka anatomska struktura ili organ |