gnòjiti
gnòjiti (se, što) nesvrš. 〈prez. -īm (se), pril. sad. -jēći (se), prid. trp. gnòjen, gl. im. -jēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gnojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gnojim |
2. | gnojiš |
3. | gnoji |
množina | |
1. | gnojimo |
2. | gnojite |
3. | gnoje |
futur | |
jednina | |
1. | gnojit ću |
2. | gnojit ćeš |
3. | gnojit će |
množina | |
1. | gnojit ćemo |
2. | gnojit ćete |
3. | gnojit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gnojah |
2. | gnojaše |
3. | gnojaše |
množina | |
1. | gnojasmo |
2. | gnojaste |
3. | gnojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gnojio sam |
2. | gnojio si |
3. | gnojio je |
množina | |
1. | gnojili smo |
2. | gnojili ste |
3. | gnojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gnojio |
2. | bio si gnojio |
3. | bio je gnojio |
množina | |
1. | bili smo gnojili |
2. | bili ste gnojili |
3. | bili su gnojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | gnoji |
množina | |
1. | gnojimo |
2. | gnojite |
glagolski prilog sadašnji | |
gnojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gnojio, gnojila, gnojilo | |
gnojili, gnojile, gnojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
gnojen, gnojena, gnojeno | |
gnojeni, gnojene, gnojena |
1. | (što) dohranjivati zemlju gnojem; đubriti |
2. | (se) postajati gnojav, puniti se gnojem |