gnjáviti
gnjáviti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. gnjȃvīm (se), pril. sad. -vēći (se), gl. im. -vljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gnjaviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | gnjavim |
2. | gnjaviš |
3. | gnjavi |
množina | |
1. | gnjavimo |
2. | gnjavite |
3. | gnjave |
futur | |
jednina | |
1. | gnjavit ću |
2. | gnjavit ćeš |
3. | gnjavit će |
množina | |
1. | gnjavit ćemo |
2. | gnjavit ćete |
3. | gnjavit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gnjavljah |
2. | gnjavljaše |
3. | gnjavljaše |
množina | |
1. | gnjavljasmo |
2. | gnjavljaste |
3. | gnjavljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gnjavio sam |
2. | gnjavio si |
3. | gnjavio je |
množina | |
1. | gnjavili smo |
2. | gnjavili ste |
3. | gnjavili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gnjavio |
2. | bio si gnjavio |
3. | bio je gnjavio |
množina | |
1. | bili smo gnjavili |
2. | bili ste gnjavili |
3. | bili su gnjavili |
imperativ | |
jednina | |
2. | gnjavi |
množina | |
1. | gnjavimo |
2. | gnjavite |
glagolski prilog sadašnji | |
gnjaveći | |
glagolski pridjev aktivni | |
gnjavio, gnjavila, gnjavilo | |
gnjavili, gnjavile, gnjavila | |
glagolski pridjev pasivni | |
gnjavljen, gnjavljena, gnjavljeno | |
gnjavljeni, gnjavljene, gnjavljena |
1. | (koga) pren. dosađivati (dugim pričanjem, sporim obavljanjem poslova itd.) |
2. | (što) ekspr. lokal. žarg. gnječiti, mijesiti, gužvati |
3. | (se) gubiti vrijeme s kakvim dosadnim poslovima, pojedinostima, tvrdoglavim osobama itd., morati se dugo baviti čime ili kime; dangubiti |