đȁkoniti
đȁkoniti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -nēći, gl. im. -onjēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
đakoniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | đakonim |
2. | đakoniš |
3. | đakoni |
množina | |
1. | đakonimo |
2. | đakonite |
3. | đakone |
futur | |
jednina | |
1. | đakonit ću |
2. | đakonit ćeš |
3. | đakonit će |
množina | |
1. | đakonit ćemo |
2. | đakonit ćete |
3. | đakonit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | đakonjah |
2. | đakonjaše |
3. | đakonjaše |
množina | |
1. | đakonjasmo |
2. | đakonjaste |
3. | đakonjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | đakonio sam |
2. | đakonio si |
3. | đakonio je |
množina | |
1. | đakonili smo |
2. | đakonili ste |
3. | đakonili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam đakonio |
2. | bio si đakonio |
3. | bio je đakonio |
množina | |
1. | bili smo đakonili |
2. | bili ste đakonili |
3. | bili su đakonili |
imperativ | |
jednina | |
2. | đakoni |
množina | |
1. | đakonimo |
2. | đakonite |
glagolski prilog sadašnji | |
đakoneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
đakonio, đakonila, đakonilo | |
đakonili, đakonile, đakonila | |
glagolski pridjev pasivni | |
đakonjen, đakonjena, đakonjeno | |
đakonjeni, đakonjene, đakonjena |