eksplòzīv
eksplòzīv m 〈G eksplozíva〉
jednina | |
---|---|
N | eksploziv |
G | eksploziva |
D | eksplozivu |
A | eksploziv |
V | eksplozive |
L | eksplozivu |
I | eksplozivom |
množina | |
N | eksplozivi |
G | eksploziva |
D | eksplozivima |
A | eksplozive |
V | eksplozivi |
L | eksplozivima |
I | eksplozivima |
1. | rasprsno sredstvo, tvar koja naglim izgaranjem izaziva eksploziju oslobađanjem energije zagrijavanjem, trenjem, udarcem ili inicijalnim paljenjem (npr. obični barut, dinamit, nitroglicerin, trinitrotoluen -TNT i dr.) |
2. | (mn) fon. glasovi (p, b) koji u tvorbi nastaju tako da se zračnoj struji zatvori prolaz u govornim organima, praskavi, pregradni glasovi; praskavci, pregradnici, zapornici |