cíljati
cíljati nesvrš. 〈prez. cȋljām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ciljati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ciljam |
2. | ciljaš |
3. | cilja |
množina | |
1. | ciljamo |
2. | ciljate |
3. | ciljaju |
futur | |
jednina | |
1. | ciljat ću |
2. | ciljat ćeš |
3. | ciljat će |
množina | |
1. | ciljat ćemo |
2. | ciljat ćete |
3. | ciljat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ciljah |
2. | ciljaše |
3. | ciljaše |
množina | |
1. | ciljasmo |
2. | ciljaste |
3. | ciljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ciljao sam |
2. | ciljao si |
3. | ciljao je |
množina | |
1. | ciljali smo |
2. | ciljali ste |
3. | ciljali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ciljao |
2. | bio si ciljao |
3. | bio je ciljao |
množina | |
1. | bili smo ciljali |
2. | bili ste ciljali |
3. | bili su ciljali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ciljaj |
množina | |
1. | ciljajmo |
2. | ciljajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ciljajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ciljao, ciljala, ciljalo | |
ciljali, ciljale, ciljala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ciljan, ciljana, ciljano | |
ciljani, ciljane, ciljana |
1. | (što, koga) odmjeravati okom s namjerom da se pogodi cilj, mjeriti |
2. | (na koga, na što) smjerati riječima na koga ili na što tako da se ne spominje njegovo ime [ciljati na visoko težiti čemu, realno ili kao ironična opaska; shvaćate li na što ciljam shvaćate li na što mislim, na što aludiram i sl.] |