cijéditi
cijéditi (se) nesvrš. 〈prez. cijȇdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. cijȇđen〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cijediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | cijedim |
2. | cijediš |
3. | cijedi |
množina | |
1. | cijedimo |
2. | cijedite |
3. | cijede |
futur | |
jednina | |
1. | cijedit ću |
2. | cijedit ćeš |
3. | cijedit će |
množina | |
1. | cijedit ćemo |
2. | cijedit ćete |
3. | cijedit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cijeđah |
2. | cijeđaše |
3. | cijeđaše |
množina | |
1. | cijeđasmo |
2. | cijeđaste |
3. | cijeđahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cijedio sam |
2. | cijedio si |
3. | cijedio je |
množina | |
1. | cijedili smo |
2. | cijedili ste |
3. | cijedili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cijedio |
2. | bio si cijedio |
3. | bio je cijedio |
množina | |
1. | bili smo cijedili |
2. | bili ste cijedili |
3. | bili su cijedili |
imperativ | |
jednina | |
2. | cijedi |
množina | |
1. | cijedimo |
2. | cijedite |
glagolski prilog sadašnji | |
cijedeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
cijedio, cijedila, cijedilo | |
cijedili, cijedile, cijedila | |
glagolski pridjev pasivni | |
cijeđen, cijeđena, cijeđeno | |
cijeđeni, cijeđene, cijeđena |
1. | (što) a. stišćući prstima istiskivati sok [cijediti limun] b. propuštati tekućinu kroza što (cjediljku, krpu) da se zadrži ono što nije potrebno (koštice, talog itd.) |
2. | (se) prirodnim klizanjem lagano teći po stijenama ili stijenkama ili istjecati kapanjem (voda u špilji, znoj sa čela, lica i sl.) |