cvrkùtati
cvrkùtati () nesvrš. 〈prez. cvẕkūćēm, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
cvrkutati | |
prezent | |
jednina | |
1. | cvrkućem |
2. | cvrkućeš |
3. | cvrkuće |
množina | |
1. | cvrkućemo |
2. | cvrkućete |
3. | cvrkuću |
futur | |
jednina | |
1. | cvrkutat ću |
2. | cvrkutat ćeš |
3. | cvrkutat će |
množina | |
1. | cvrkutat ćemo |
2. | cvrkutat ćete |
3. | cvrkutat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | cvrkutah |
2. | cvrkutaše |
3. | cvrkutaše |
množina | |
1. | cvrkutasmo |
2. | cvrkutaste |
3. | cvrkutahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | cvrkutao sam |
2. | cvrkutao si |
3. | cvrkutao je |
množina | |
1. | cvrkutali smo |
2. | cvrkutali ste |
3. | cvrkutali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam cvrkutao |
2. | bio si cvrkutao |
3. | bio je cvrkutao |
množina | |
1. | bili smo cvrkutali |
2. | bili ste cvrkutali |
3. | bili su cvrkutali |
imperativ | |
jednina | |
2. | cvrkući |
množina | |
1. | cvrkućimo |
2. | cvrkućite |
glagolski prilog sadašnji | |
cvrkućući | |
glagolski pridjev aktivni | |
cvrkutao, cvrkutala, cvrkutalo | |
cvrkutali, cvrkutale, cvrkutala |
1. | v. cvrkut |
2. | pren. (u šali) a. umilno govoriti, ljupkim glasom i u vedru raspoloženju (ob. o djevojačkom govoru) b. pejor. dodvorički se izražavati, govoriti samo najljepše kad tome nema mjesta |