dàhnuti
dàhnuti () svrš. 〈prez. dȁhnēm, pril. pr. -ūvši, imp. dàhni, prid. rad. dȁhnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dahnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dahnem |
2. | dahneš |
3. | dahne |
množina | |
1. | dahnemo |
2. | dahnete |
3. | dahnu |
futur | |
jednina | |
1. | dahnut ću |
2. | dahnut ćeš |
3. | dahnut će |
množina | |
1. | dahnut ćemo |
2. | dahnut ćete |
3. | dahnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | dahnuh |
2. | dahnu |
3. | dahnu |
množina | |
1. | dahnusmo |
2. | dahnuste |
3. | dahnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dahnuo sam |
2. | dahnuo si |
3. | dahnuo je |
množina | |
1. | dahnuli smo |
2. | dahnuli ste |
3. | dahnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dahnuo |
2. | bio si dahnuo |
3. | bio je dahnuo |
množina | |
1. | bili smo dahnuli |
2. | bili ste dahnuli |
3. | bili su dahnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | dahni |
množina | |
1. | dahnimo |
2. | dahnite |
glagolski prilog prošli | |
dahnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dahnuo, dahnula, dahnulo | |
dahnuli, dahnule, dahnula |
1. | jedanput uvući zrak i ispustiti ga |
2. | osjetiti olakšanje; predahnuti |
3. | v. zapuhnuti |