dèmōn
dèmōn m 〈G demóna〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | demon |
| G | demona |
| D | demonu |
| A | demona |
| V | demone |
| L | demonu |
| I | demonom |
| množina | |
| N | demoni |
| G | demona |
| D | demonima |
| A | demone |
| V | demoni |
| L | demonima |
| I | demonima |
Definicija
| 1. | mit. u antičko doba, bog, božica, božanstvo, posrednik između ljudi i viših bogova |
| 2. | dobar ili zao genij, za kojeg se smatra da je povezan sa sudbinom jednog čovjeka, grada, države i sl. [Sokratov demon] |
| 3. | a. kršć. pali anđeo, zao duh, sotona koji nastanjuje pakao i iskušava ljude [boriti se protiv demona] b. opasna, opaka osoba čija privlačnost ima nešto paklenoga [demon u liku prekrasne žene] |
| 4. | inform. program ili dio programa koji čeka ispunjenje određenih uvjeta nakon čega se samostalno pokreće |
Onomastika
♦ pr.: Dèmonja (130, Glina, Banovina), Dèmonjić (Vukovar)
Etimologija
✧ grč. daímōn: stvar božanske prirode (u židovskih i kršćanskih pisaca: zao duh)
