destinàtār
destinàtār m 〈G destinatára〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | destinatar |
| G | destinatara |
| D | destinataru |
| A | destinatara |
| V | destinatare |
| L | destinataru |
| I | destinatarom |
| množina | |
| N | destinatari |
| G | destinatara |
| D | destinatarima |
| A | destinatare |
| V | destinatari |
| L | destinatarima |
| I | destinatarima |
Definicija
pravn. pov. osoba kojoj je namijenjen, određen pravni čin u ispravi (kupac, obdarenik i sl.)
Etimologija
✧ vidi destinácija
