dijalèktika
dijalèktika ž 〈D L -ici〉
jednina | |
---|---|
N | dijalektika |
G | dijalektike |
D | dijalektici |
A | dijalektiku |
V | dijalektiko |
L | dijalektici |
I | dijalektikom |
množina | |
N | dijalektike |
G | dijalektika |
D | dijalektikama |
A | dijalektike |
V | dijalektike |
L | dijalektikama |
I | dijalektikama |
1. | a. vještina, umijeće raspravljanja b. sustav iznošenja argumenata i objašnjenja u kojima se razrješava opreka između proturječnih činjenica i ideja |
2. | fil. pov. a. umijeće raspravljanja putem pitanja i odgovora (kod Platona) b. dedukcija koja se zasniva na vjerojatnim mišljenjima (kod Aristotela) c. logika vjerojatnosti i teorija prirodnih grešaka ljudskoga duha (kod Kanta) d. razvoj duha koji napreduje prema sintezi i stalno nastoji razriješiti opreku između svake teze i njezine antiteze (kod Hegela) e. evolucija stvari i pojava, u prirodi i u društvu, prema hegelijanskom konceptu (kod Marxa) |