dijéliti
dijéliti (kome, što, se) nesvrš. 〈prez. dijȇlīm (se), pril. sad. -lēći (se), prid. trp. dijȇljen, gl. im. -éljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| dijeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | dijelim |
| 2. | dijeliš |
| 3. | dijeli |
| množina | |
| 1. | dijelimo |
| 2. | dijelite |
| 3. | dijele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | dijelit ću |
| 2. | dijelit ćeš |
| 3. | dijelit će |
| množina | |
| 1. | dijelit ćemo |
| 2. | dijelit ćete |
| 3. | dijelit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | dijeljah |
| 2. | dijeljaše |
| 3. | dijeljaše |
| množina | |
| 1. | dijeljasmo |
| 2. | dijeljaste |
| 3. | dijeljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | dijelio sam |
| 2. | dijelio si |
| 3. | dijelio je |
| množina | |
| 1. | dijelili smo |
| 2. | dijelili ste |
| 3. | dijelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam dijelio |
| 2. | bio si dijelio |
| 3. | bio je dijelio |
| množina | |
| 1. | bili smo dijelili |
| 2. | bili ste dijelili |
| 3. | bili su dijelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | dijeli |
| množina | |
| 1. | dijelimo |
| 2. | dijelite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| dijeleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| dijelio, dijelila, dijelilo | |
| dijelili, dijelile, dijelila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| dijeljen, dijeljena, dijeljeno | |
| dijeljeni, dijeljene, dijeljena | |
Definicija
| 1. | (što) a. raščlanjivati na manje komade po nekom smislu ili omjeru [dijeliti kruh] b. mat. izvoditi operaciju dijeljenja c. (što s kim) zajednički koristiti, upotrebljavati i sl. [dijeliti sobu] |
| 2. | (kome) davati (što) od nečega većeg, brojnijeg ili cjelovitijeg [dijeliti milostinju] |
| 3. | (se) razgraničavati se u pravima na neko imanje ili imovinu [dijeliti se s braćom] |
Frazeologija
⃟ dijeliti megdan odmjeravati snage, natjecati se;
dijeliti pravdu suditi;
dijeliti udarce udarati, tući
dijeliti pravdu suditi;
dijeliti udarce udarati, tući
Etimologija
✧ vidi dȉo
