dopùstiti
dopùstiti (što, komu) svrš. 〈prez. dòpustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòpušten〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dopustiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dopustim |
2. | dopustiš |
3. | dopusti |
množina | |
1. | dopustimo |
2. | dopustite |
3. | dopuste |
futur | |
jednina | |
1. | dopustit ću |
2. | dopustit ćeš |
3. | dopustit će |
množina | |
1. | dopustit ćemo |
2. | dopustit ćete |
3. | dopustit će |
aorist | |
jednina | |
1. | dopustih |
2. | dopusti |
3. | dopusti |
množina | |
1. | dopustismo |
2. | dopustiste |
3. | dopustiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dopustio sam |
2. | dopustio si |
3. | dopustio je |
množina | |
1. | dopustili smo |
2. | dopustili ste |
3. | dopustili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dopustio |
2. | bio si dopustio |
3. | bio je dopustio |
množina | |
1. | bili smo dopustili |
2. | bili ste dopustili |
3. | bili su dopustili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dopusti |
množina | |
1. | dopustimo |
2. | dopustite |
glagolski prilog prošli | |
dopustivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dopustio, dopustila, dopustilo | |
dopustili, dopustile, dopustila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dopušten, dopuštena, dopušteno | |
dopušteni, dopuštene, dopuštena |
1. | dati kome slobodu ili mogućnost da što radi [dopustiti da se djeca ovdje igraju]; dozvoliti |
2. | dati dopuštenje ili se složiti sa čime [dopustite da Vam se obratim]; odobriti |