doplùtati
doplùtati () svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. dòplutao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| doplutati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | doplutam |
| 2. | doplutaš |
| 3. | dopluta |
| množina | |
| 1. | doplutamo |
| 2. | doplutate |
| 3. | doplutaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | doplutat ću |
| 2. | doplutat ćeš |
| 3. | doplutat će |
| množina | |
| 1. | doplutat ćemo |
| 2. | doplutat ćete |
| 3. | doplutat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | doplutah |
| 2. | dopluta |
| 3. | dopluta |
| množina | |
| 1. | doplutasmo |
| 2. | doplutaste |
| 3. | doplutaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | doplutao sam |
| 2. | doplutao si |
| 3. | doplutao je |
| množina | |
| 1. | doplutali smo |
| 2. | doplutali ste |
| 3. | doplutali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam doplutao |
| 2. | bio si doplutao |
| 3. | bio je doplutao |
| množina | |
| 1. | bili smo doplutali |
| 2. | bili ste doplutali |
| 3. | bili su doplutali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | doplutaj |
| množina | |
| 1. | doplutajmo |
| 2. | doplutajte |
| glagolski prilog prošli | |
| doplutavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| doplutao, doplutala, doplutalo | |
| doplutali, doplutale, doplutala | |
Definicija
približiti se plutajući, doći do nekog mjesta plutanjem, opr. otplutati
Etimologija
✧ do-1 + v. plutati
