dòpasti
dòpasti (se) svrš. 〈prez. dòpadnēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. rad. dòpao (se)〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dopasti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dopadnem |
2. | dopadneš |
3. | dopadne |
množina | |
1. | dopadnemo |
2. | dopadnete |
3. | dopadnu |
futur | |
jednina | |
1. | dopast ću |
2. | dopast ćeš |
3. | dopast će |
množina | |
1. | dopast ćemo |
2. | dopast ćete |
3. | dopast će |
aorist | |
jednina | |
1. | dopadoh |
2. | dopade |
3. | dopade |
množina | |
1. | dopadosmo |
2. | dopadoste |
3. | dopadoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dopao sam |
2. | dopao si |
3. | dopao je |
množina | |
1. | dopali smo |
2. | dopali ste |
3. | dopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dopao |
2. | bio si dopao |
3. | bio je dopao |
množina | |
1. | bili smo dopali |
2. | bili ste dopali |
3. | bili su dopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | dopadni |
množina | |
1. | dopadnimo |
2. | dopadnite |
glagolski prilog prošli | |
dopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dopao, dopala, dopalo | |
dopali, dopale, dopala |
1. | (komu) postati čije; pripasti |
2. | (čega) upasti u kakvo zlo, biti pogođen kakvim zlom [dopasti rana; dopasti zatvora; dopasti šaka] |
3. | (se, komu) svidjeti se |