dokúpiti
dokúpiti (što) svrš. 〈prez. dòkūpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. dòkūpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dokupiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dokupim |
2. | dokupiš |
3. | dokupi |
množina | |
1. | dokupimo |
2. | dokupite |
3. | dokupe |
futur | |
jednina | |
1. | dokupit ću |
2. | dokupit ćeš |
3. | dokupit će |
množina | |
1. | dokupit ćemo |
2. | dokupit ćete |
3. | dokupit će |
aorist | |
jednina | |
1. | dokupih |
2. | dokupi |
3. | dokupi |
množina | |
1. | dokupismo |
2. | dokupiste |
3. | dokupiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | dokupio sam |
2. | dokupio si |
3. | dokupio je |
množina | |
1. | dokupili smo |
2. | dokupili ste |
3. | dokupili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dokupio |
2. | bio si dokupio |
3. | bio je dokupio |
množina | |
1. | bili smo dokupili |
2. | bili ste dokupili |
3. | bili su dokupili |
imperativ | |
jednina | |
2. | dokupi |
množina | |
1. | dokupimo |
2. | dokupite |
glagolski prilog prošli | |
dokupivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
dokupio, dokupila, dokupilo | |
dokupili, dokupile, dokupila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dokupljen, dokupljena, dokupljeno | |
dokupljeni, dokupljene, dokupljena |
1. | kúpiti uz ono što je već kupljeno [dokupiti još pet kilograma voća] |
2. | kupiti toliko da što bude cjelovito [dokupiti radni staž] |