dòjiti
dòjiti (koga, što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
dojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | dojim |
2. | dojiš |
3. | doji |
množina | |
1. | dojimo |
2. | dojite |
3. | doje |
futur | |
jednina | |
1. | dojit ću |
2. | dojit ćeš |
3. | dojit će |
množina | |
1. | dojit ćemo |
2. | dojit ćete |
3. | dojit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | dojah |
2. | dojaše |
3. | dojaše |
množina | |
1. | dojasmo |
2. | dojaste |
3. | dojahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | dojio sam |
2. | dojio si |
3. | dojio je |
množina | |
1. | dojili smo |
2. | dojili ste |
3. | dojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam dojio |
2. | bio si dojio |
3. | bio je dojio |
množina | |
1. | bili smo dojili |
2. | bili ste dojili |
3. | bili su dojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | doji |
množina | |
1. | dojimo |
2. | dojite |
glagolski prilog sadašnji | |
dojeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
dojio, dojila, dojilo | |
dojili, dojile, dojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
dojen, dojena, dojeno | |
dojeni, dojene, dojena |