Hrvatski jezični portal

vjȅra

vjȅra ž 〈G mn vjȇrā〉

Izvedeni oblici
jednina
N vjera
G vjere
D vjeri
A vjeru
V vjero
L vjeri
I vjerom
množina
N vjere
G vjera
D vjerama
A vjere
V vjere
L vjerama
I vjerama
Definicija
1. a. religija b. institucija vjerskog života u organiziranom obliku [katolička vjera; pravoslavna vjera; muslimanska vjera itd.] c. kat. jedna od bogoslovnih kreposti (uz ufanje i ljubav)
2. a. veliko pouzdanje u koga ili u što; povjerenje [primiti na vjeru priznati unaprijed što za istinito, ne tražeći dokaze] b. fil. znanje koje se svodi na subjektivno intuitivno uvjerenje i koje se ne može provjeriti empirističkom provjerom ni racionalnim postupkom
3. zadana riječ [dati vjeru]
4. reg. (+ srp.) zaručnički prsten
Frazeologija
(h)alal ti vjera! reg. 1. zast. dobar si, bez obzira što nisi moje vjere 2. usklik odobravanja i podrške
Onomastika
Vjȅra ž. os. ime (narodno); Vjȅran m. os. ime (narodno), usp. lat. Fidelis
pr.: Vèranić (Rijeka, Bjelovar), Vérčević (Vukovar, Koprivnica), Vȅrica (posvuda), Vérić (330, Bjelovar, I Slavonija, Knin, Ogulin), Vȇrnīk (Prigorje, Zagreb)
Etimologija
prasl. i stsl. věra (rus. véra, polj. wiara) ← ie. *weh1ro- (lat. verus: istinit, stir. fír: istina)