vònjati
vònjati (, čim, na što, po čemu) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vonjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | vonjam |
2. | vonjaš |
3. | vonja |
množina | |
1. | vonjamo |
2. | vonjate |
3. | vonjaju |
futur | |
jednina | |
1. | vonjat ću |
2. | vonjat ćeš |
3. | vonjat će |
množina | |
1. | vonjat ćemo |
2. | vonjat ćete |
3. | vonjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vonjah |
2. | vonjaše |
3. | vonjaše |
množina | |
1. | vonjasmo |
2. | vonjaste |
3. | vonjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vonjao sam |
2. | vonjao si |
3. | vonjao je |
množina | |
1. | vonjali smo |
2. | vonjali ste |
3. | vonjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vonjao |
2. | bio si vonjao |
3. | bio je vonjao |
množina | |
1. | bili smo vonjali |
2. | bili ste vonjali |
3. | bili su vonjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | vonjaj |
množina | |
1. | vonjajmo |
2. | vonjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
vonjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vonjao, vonjala, vonjalo | |
vonjali, vonjale, vonjala |
1. | širiti vonj; djelovati na osjetilo njuha na nepoželjan način (nešto blaže nego smrdjeti) [vonjati na krv; vonjati memlom; vonjati po vlazi/vlagom; vonjati ustajalošću] |
2. | lokal. (čakavski), v. mirisati; pahnuti, zaudarati |