vrȃt
vrȃt m 〈N mn vrȁtovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | vrat |
| G | vrata |
| D | vratu |
| A | vrat |
| V | vrate |
| L | vratu |
| I | vratom |
| množina | |
| N | vratovi |
| G | vratova |
| D | vratovima |
| A | vratove |
| V | vratovi |
| L | vratovima |
| I | vratovima |
Definicija
| 1. | anat. dio tijela čovjeka ili životinje koji spaja glavu s trupom |
| 2. | dio nekog predmeta koji spaja njegova dva dijela |
| 3. | suženi ili tanji dio nekog predmeta (violina i sl. instrumenti) |
Frazeologija
⃟ baciti se, objesiti se, pasti kome oko vrata zagrliti koga;
(natovariti, naprtiti, navući) bijedu (brigu) na vrat preuzeti teške obveze;
biti, stajati kome na vratu, za vratom biti kome na brizi, na teret;
doći kome do vrata dodijati, dozlogrditi kome;
imati koga na vratu (za vratom) imati koga na brizi;
kriviti, iskrivljavati vrat dugo gledati za kim, gledati iščekujući;
(objesiti) natovariti što kome o vrat opteretiti koga čime;
na vrat na nos nepotrebno brzajući, na brzinu, pretjerano žureći i nepromišljeno, a brže a bolje, opr. ne žureći, bez žurbe, mirno (II), staloženo, pribrano, polagano, promišljeno;
nevolja je za vratom zlo je;
nije šija nego vrat jednako je, isto je;
osjećati koga za vratom biti progonjen od koga;
(pasti, sjesti) popeti se kome na vrat nametnuti se kome;
puhati za vrat (komu) uporno pratiti koga, biti stalni pratilac, onaj koji bi mogao preteći (o rivalima, konkurenciji u poslu i sl.);
saviti vrat pokoriti se, priznati se poraženim;
sjediti kome za vratom stalno kontrolirati koga;
skinuti se s vrata (kome) 1. prestati biti čijom brigom, ne biti više na čijem izdržavanju 2. prestati dosađivati kome, prestati gnjaviti koga;
skinuti s vrata bijedu (brigu) osloboditi se, otarasiti se nevolje;
skinuti, skidati koga ili što s vrata osloboditi se, oslobađati se koga ili čega;
slomiti, skrhati vrat nastradati, upropastiti se;
stajati do vrata u blatu biti u teškom položaju;
stati kome nogom za vrat svladati, uništiti koga do kraja;
stegnuti kome konop (omču, uže) oko vrata upropastiti, uništiti koga;
udariti koga po vratu slomiti koga, učiniti kome što vrlo loše;
uhvatiti za vrat koga ne dopustiti komu da se izvlači, prisiliti ga da se suoči sa činjenicama;
zadužiti se preko vrata prezadužiti se;
zakrenuti, zavrnuti kome vratom uništiti koga
(natovariti, naprtiti, navući) bijedu (brigu) na vrat preuzeti teške obveze;
biti, stajati kome na vratu, za vratom biti kome na brizi, na teret;
doći kome do vrata dodijati, dozlogrditi kome;
imati koga na vratu (za vratom) imati koga na brizi;
kriviti, iskrivljavati vrat dugo gledati za kim, gledati iščekujući;
(objesiti) natovariti što kome o vrat opteretiti koga čime;
na vrat na nos nepotrebno brzajući, na brzinu, pretjerano žureći i nepromišljeno, a brže a bolje, opr. ne žureći, bez žurbe, mirno (II), staloženo, pribrano, polagano, promišljeno;
nevolja je za vratom zlo je;
nije šija nego vrat jednako je, isto je;
osjećati koga za vratom biti progonjen od koga;
(pasti, sjesti) popeti se kome na vrat nametnuti se kome;
puhati za vrat (komu) uporno pratiti koga, biti stalni pratilac, onaj koji bi mogao preteći (o rivalima, konkurenciji u poslu i sl.);
saviti vrat pokoriti se, priznati se poraženim;
sjediti kome za vratom stalno kontrolirati koga;
skinuti se s vrata (kome) 1. prestati biti čijom brigom, ne biti više na čijem izdržavanju 2. prestati dosađivati kome, prestati gnjaviti koga;
skinuti s vrata bijedu (brigu) osloboditi se, otarasiti se nevolje;
skinuti, skidati koga ili što s vrata osloboditi se, oslobađati se koga ili čega;
slomiti, skrhati vrat nastradati, upropastiti se;
stajati do vrata u blatu biti u teškom položaju;
stati kome nogom za vrat svladati, uništiti koga do kraja;
stegnuti kome konop (omču, uže) oko vrata upropastiti, uništiti koga;
udariti koga po vratu slomiti koga, učiniti kome što vrlo loše;
uhvatiti za vrat koga ne dopustiti komu da se izvlači, prisiliti ga da se suoči sa činjenicama;
zadužiti se preko vrata prezadužiti se;
zakrenuti, zavrnuti kome vratom uništiti koga
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Vràtan (Dvor), Vràtić (Koprivnica, Zagreb, v. i vrata), Vrátonja (Pazin, Poreč), Vràtonjić (Dubrovnik, Opatija), Vrȃtović (Rovinj, Istra, Rijeka, Osijek), Vràtuša (Zagreb)
Etimologija
✧ prasl. *vortъ (stsl. vratъ, rus. vórot, polj. wrot) ≃ v. vrtjeti
