víkati
víkati () nesvrš. 〈prez. vȋčēm, imp. víči, pril. sad. víčūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vikati | |
prezent | |
jednina | |
1. | vičem |
2. | vičeš |
3. | viče |
množina | |
1. | vičemo |
2. | vičete |
3. | viču |
futur | |
jednina | |
1. | vikat ću |
2. | vikat ćeš |
3. | vikat će |
množina | |
1. | vikat ćemo |
2. | vikat ćete |
3. | vikat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vikah |
2. | vikaše |
3. | vikaše |
množina | |
1. | vikasmo |
2. | vikaste |
3. | vikahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vikao sam |
2. | vikao si |
3. | vikao je |
množina | |
1. | vikali smo |
2. | vikali ste |
3. | vikali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vikao |
2. | bio si vikao |
3. | bio je vikao |
množina | |
1. | bili smo vikali |
2. | bili ste vikali |
3. | bili su vikali |
imperativ | |
jednina | |
2. | viči |
množina | |
1. | vičimo |
2. | vičite |
glagolski prilog sadašnji | |
vičući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vikao, vikala, vikalo | |
vikali, vikale, vikala |
1. | vikom dozivati, glasati se jakim glasom; galamiti [vikati koliko grlo nosi najsnažnije vikati] |
2. | (koga) zast. zvati (imenom) [viču ga Mijo] |