vijùgati
vijùgati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vijugati | |
prezent | |
jednina | |
1. | vijugam |
2. | vijugaš |
3. | vijuga |
množina | |
1. | vijugamo |
2. | vijugate |
3. | vijugaju |
futur | |
jednina | |
1. | vijugat ću |
2. | vijugat ćeš |
3. | vijugat će |
množina | |
1. | vijugat ćemo |
2. | vijugat ćete |
3. | vijugat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vijugah |
2. | vijugaše |
3. | vijugaše |
množina | |
1. | vijugasmo |
2. | vijugaste |
3. | vijugahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vijugao sam |
2. | vijugao si |
3. | vijugao je |
množina | |
1. | vijugali smo |
2. | vijugali ste |
3. | vijugali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vijugao |
2. | bio si vijugao |
3. | bio je vijugao |
množina | |
1. | bili smo vijugali |
2. | bili ste vijugali |
3. | bili su vijugali |
imperativ | |
jednina | |
2. | vijugaj |
množina | |
1. | vijugajmo |
2. | vijugajte |
glagolski prilog sadašnji | |
vijugajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vijugao, vijugala, vijugalo | |
vijugali, vijugale, vijugala |
1. | biti u obliku vijuge [cesta vijuga] |
2. | kretati se vijugavo [rijeka vijuga] |