vèntīl
vèntīl m 〈G ventíla〉
jednina | |
---|---|
N | ventil |
G | ventila |
D | ventilu |
A | ventil |
V | ventile |
L | ventilu |
I | ventilom |
množina | |
N | ventili |
G | ventila |
D | ventilima |
A | ventile |
V | ventili |
L | ventilima |
I | ventilima |
1. | uređaj koji zatvara ili oslobađa otvor za propuštanje plinova ili tekućina; oduška, zapornica, zatvarač [sigurnosni ventil; redukcijski ventil; usisni ventil; ispušni ventil] |
2. | tehn. u elektrotehnici, naprava koja dopušta prolaz struje samo u jednom smjeru kod ispravljača i izmjenjivača |
3. | glazb. sprava pomoću koje se mehaničkim putem na limenim puhaćim instrumentima mogu izvoditi pored tzv. prirodnih tonova i svi ostali tonovi kromatskim redom |
4. | pren. aktivnost koja služi kao razonoda, relaksacija od svakodnevnih napora ili kao nadomjestak zbog nepostojanja nekih događanja |