vȉsjeti
vȉsjeti (vȉsiti) () nesvrš. 〈prez. vȉsīm, pril. sad. vȉsēći, gl. im. vȉšēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
visjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | visim |
2. | visiš |
3. | visi |
množina | |
1. | visimo |
2. | visite |
3. | vise |
futur | |
jednina | |
1. | visjet ću |
2. | visjet ćeš |
3. | visjet će |
množina | |
1. | visjet ćemo |
2. | visjet ćete |
3. | visjet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | višah |
2. | višaše |
3. | višaše |
množina | |
1. | višasmo |
2. | višaste |
3. | višahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | visio sam |
2. | visio si |
3. | visio je |
množina | |
1. | visjeli smo |
2. | visjeli ste |
3. | visjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam visio |
2. | bio si visio |
3. | bio je visio |
množina | |
1. | bili smo visjeli |
2. | bili ste visjeli |
3. | bili su visjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | visi |
množina | |
1. | visimo |
2. | visite |
glagolski prilog sadašnji | |
viseći | |
glagolski pridjev aktivni | |
visio, visjela, visjelo | |
visjeli, visjele, visjela |
1. | pružati se, prostirati se svojom masom nadolje pričvršćen o jednoj ili o više čvrstih točaka |
2. | pren. biti neraspoložen, tmuran |
3. | (nad kim, čim) a. nadnositi se nad nešto, biti nagnut nad čim b. dosađivati komu, kontrolirati koga, stalno biti prisutan |
4. | razg. zadržavati se gdje, čekati |
5. | pejor. ovisiti o kome ili čemu [visjeti kome o vratu biti komu na teret] |
6. | (komu što, komu koliko) žarg. a. ostvariti jednak broj bodova, koji se, ob. prenose u drugo dijeljenje (u belotu) b. dugovati u novcu [visim ti 100 kuna = dužan sam ti] |