tícati
tícati nesvrš. 〈prez. tȋčēm, imp. tíči, pril. sad. tíčẉći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ticati | |
prezent | |
jednina | |
1. | tičem |
2. | tičeš |
3. | tiče |
množina | |
1. | tičemo |
2. | tičete |
3. | tiču |
futur | |
jednina | |
1. | ticat ću |
2. | ticat ćeš |
3. | ticat će |
množina | |
1. | ticat ćemo |
2. | ticat ćete |
3. | ticat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ticah |
2. | ticaše |
3. | ticaše |
množina | |
1. | ticasmo |
2. | ticaste |
3. | ticahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ticao sam |
2. | ticao si |
3. | ticao je |
množina | |
1. | ticali smo |
2. | ticali ste |
3. | ticali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ticao |
2. | bio si ticao |
3. | bio je ticao |
množina | |
1. | bili smo ticali |
2. | bili ste ticali |
3. | bili su ticali |
imperativ | |
jednina | |
2. | tiči |
množina | |
1. | tičimo |
2. | tičite |
glagolski prilog sadašnji | |
tičući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ticao, ticala, ticalo | |
ticali, ticale, ticala | |
glagolski pridjev pasivni | |
tican, ticana, ticano | |
ticani, ticane, ticana |
1. | (što), v. taknuti |
2. | (se koga, čega) odnositi se na što |