tȋ
tȋ zam. 〈G tȅbe/te, D tȅbi/ti, A tȅbe/te, L tȅbi/ti, I tȍbōm〉
1. | (lična za 2. l. jd) [biti na ti s kim; davati ti kome obraćati se s »ti« i u jednini ob. a. među prijateljima i kolegama kao znak ravnopravnosti b. obraćanje starijega mlađemu kad su u istoj službi gdje vladaju takve navike c. kad je sugovornik znatno mlađi] |
2. | (u raznim kontekstima) uopćen subjekt u zn. »svatko«, »čovjek« i sl. [ti se brineš što ćeš danas stvoriti, a oni pričaju bezvezarije = čovjek se brine] |