∆
kvantna teorija,
v. kvantni Δ;
pragmatička (neopozitivistička) teorija fil. teorija koja neku propoziciju smatra istinitom ako su praktične konsekvencije njezina prihvaćanja bolje od njezina neprihvaćanja ili odbijanja (istina je ono što se pokaže kao najbolje);
semantička teorija fil. teorija koja se bavi preciznim određenjem semantičkih pojmova i ukazivanjem na logički pravilnu i objektivno točnu primjenu tih pojmova (A. Tarski);
teorija automata term. istraživanje kompjuterskih procesa, njihovih mogućnosti i ograničenja (načina na koji se u sustav unose podaci, obrađuju, koriste i sl.);
teorija brojeva mat. grana matematike koja proučava svojstva i odnose cijelih brojeva [
algebarska teorija;
analitička teorija;
vjerojatnosna teorija];
teorija deskripcije fil. teorija koja proučava kako u logici predstaviti definitivne opise;
teorija evidencije fil. teorija koja zastupa mišljenje da se istina nalazi i dovršava u sudu i da se ne može sastojati u podudaranju suda sa stvarnošću;
teorija evolucije fil. 1. svako učenje koje nešto tumači pomoću razvoja
2. objašnjenje prirode, povijesti i ljudske spoznaje kao razvojnih procesa;
teorija funkcija mat. grana matematike u kojoj se proučavaju opća svojstva funkcija [
teorija realne varijable;
teorija kompleksne varijable];
teorija igara mat. teorija o donošenju odluka u natjecanju ili u igrama na sreću (strategija i problemi vjerojatnosti u lutrijama, pokeru i sl.);
teorija informacije matematička disciplina što se bavi svojstvima i širenjem informacije;
teorija koherencije fil. teorija koja pretpostavlja strogo logički oblikovan sustav propozicija ili stavova kojem u stvarnosti odgovara strogi sustav odnosa;
teorija konsenzusa fil. teorija koja bit istine ili barem njezin glavni kriterij svodi pod dogovor ili »konsenzus«, odn. slaganje mišljenja (osobito u povijesnim znanostima i pravu);
teorija konverzije teol. 1. spekulativno objašnjenje žrtvenog karaktera mise: sastoji se u transcendenciji (jer se zemaljski žrtveni dar pretvara u tijelo i krv Isusa Krista i tako predaje Bogu)
2. spekulativno objašnjenje transsupstancijacije (tijelo Kristovo postaje prisutno »pretvorbom« kruha);
teorija korespondencije (adekvacije) fil. teorija koja istinu definira kao podudaranje uma i stvarnosti (Aristotel);
teorija odraza fil. materijalistička spoznajnoteorijska koncepcija koja odraz objektivne stvarnosti drži temeljnom kategorijom spoznaje;
teorija relativnosti fiz. suvremena teorija o vremenu i prostoru,
v. relativnost;
teorija skupova mat. grana matematike u kojoj se proučavaju skupovi, prvenstveno beskonačni, apstrahirajući svojstva pojedinih elemenata;
teorija vjerojatnosti mat. matematička disciplina u kojoj se iz poznavanja vjerojatnosti nekih slučajnih događaja određuje vjerojatnost drugih, s njima povezanih slučajnih događaja;
teorije istine fil. skup teorija koje nastoje odrediti termin istinu [
teorija koherencije;
semantička teorija i dr.];
teorije značenja fil. teorije koje se bave odnosom značenja riječi i misaonim predodžbama [
bihevioristička teorija značenja;
psihologistička teorija značenja;
platonistička teorija značenja]