tȅgliti
tȅgliti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -gljēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tegliti | |
prezent | |
jednina | |
1. | teglim |
2. | tegliš |
3. | tegli |
množina | |
1. | teglimo |
2. | teglite |
3. | tegle |
futur | |
jednina | |
1. | teglit ću |
2. | teglit ćeš |
3. | teglit će |
množina | |
1. | teglit ćemo |
2. | teglit ćete |
3. | teglit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tegljah |
2. | tegljaše |
3. | tegljaše |
množina | |
1. | tegljasmo |
2. | tegljaste |
3. | tegljahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | teglio sam |
2. | teglio si |
3. | teglio je |
množina | |
1. | teglili smo |
2. | teglili ste |
3. | teglili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam teglio |
2. | bio si teglio |
3. | bio je teglio |
množina | |
1. | bili smo teglili |
2. | bili ste teglili |
3. | bili su teglili |
imperativ | |
jednina | |
2. | tegli |
množina | |
1. | teglimo |
2. | teglite |
glagolski prilog sadašnji | |
tegleći | |
glagolski pridjev aktivni | |
teglio, teglila, teglilo | |
teglili, teglile, teglila |
1. | (što) a. vući kola u zaprezi (o zaprežnoj životinji); voziti vukući za sobom b. premještati teret vukući ga po zemlji (izravno, na vozilu ili na lađi) |
2. | () pren. raditi bez odmora teške poslove; rintati, dirinčiti |